Vedrokut

Ljudi obično misle da je moguće biti zahvalan samo kad posao ide u dobrom smjeru, kad smo okruženi ugodnim ljudima ili jednostavno postižemo zacrtane ciljeve. Međutim, zahvalnost se nalazi iznad svakodnevnih poslovnih izazova, ona jednostavno skreće tijek misli s negativnih na pozitivne. Krenete li na posao javnim prijevozom, uočit ćete ljude koji žure prema svojim radnim mjestima i nervozno se namještaju s pogledom iz kojeg se jasno vidi da u tom trenutku nisu uopće prisutni. S druge strane, možda ćete se naći u automobilu, s nešto prisebnijim, ali često i ljućim primjercima vozača u jutarnjoj gužvi ili koloni. Zašto odlazak na posao stvara toliko stresa? Mora li to baš biti tako i koliko je zahvalnost korisna u poslu? Neki zavide ljudima koji mogu biti zadovoljni u situaciji u kojoj se trenutno nalaze, dok drugi jednostavno tvrde da je ta zahvalnost i optimizam samo izmišljotina onih koji skreću misli od problema i svakodnevnih izazova. Mnogi će pomisliti da biti zahvalan znač

Mnogi su već svjesni da bi bili učinkovitiji da zaista vole svoj posao. Ipak, zarađivati od svog najdražeg hobija mnogima je još uvijek neostvareni san. Do tada, rade poslove koje su mogli dobiti, snalaze se godinama u uvjetima koji im ne odgovaraju i pokušavaju pronaći nešto drugo za sebe. Ipak, dok smo na radnom mjestu koje ne volimo, postoji način da preživimo radni dan. - Probudite se barem 15 minuta ranije i u tom vremenu radite ono što volite (osim spavanja). Stvorite ritual od običnih stvari. Pronađite nešto čime ćete započeti dan kao da se pripremate za značajan susret s dragom osobom. Pokušajte osvijestiti da vam zbrka i negodovanje zbog još jednog radnog dana šteti. Potrudite se sjetiti da je to vaše jutro i da zaslužujete barem 15 minuta posvećenosti sebi. - Na poslu kojeg ne volimo obično zamjerimo nadređenim da nas ne cijene dovoljno. Istovremeno, mi isto ne cijenimo posao na koji idemo jer ga ne volimo i pronalazimo mu bezbroj nedostataka. Potrudite se svak

Sigurno svi u stanu imate neki dio gdje ostavljate predmete koji će vam jednom trebati. Možda je to tavan, ostava ili podrum… Možda je to jedan ormar kojeg ne volite ni otvoriti, a možda je to neka ladica u kojoj pronađete predmete za koje ni ne znate više čemu služe… Možda tako imate i neku staru bolnu priču koje se ne želite riješiti. Prošlost treba ostati tamo gdje jest. Nitko se u jednom danu ne može riješiti svega što mu više nije potrebno. Ako svaki dan odstranimo ili darujemo barem jedan predmet koji nam više ne koristi, osjećat ćemo se lakše. Tako je i s događajima iz prošlosti. Kad naučimo odbacivati teret sa svojih leđa, hodat ćemo uspravno, spremni na nove pozitivne izazove! Kažu da bismo sa svakim novim predmetom koji unesemo u ormar trebali odstraniti jedan stari. Naravno, svatko bira tempo i vrijeme svog čišćenja… Možda vas opterećuju neki odnosi ili posao koji radite… Nabrojite ljude s kojima provodite najviše vremena (u direktnom kontaktu, telefonom ili kroz društvene

Uspješni ljudi nisu nužno najpametniji ljudi koje poznajete. Nisu nužno ni oni koji su završili najbolju školu. Često nisu ni oni koji su izgledali najspretnije. Uspješni jednostavno imaju hrabrost poduzeti nešto što se drugi ne usude. Kad dobiju ideju, odmah djeluju, naprave prvi korak. Uspješni ljudi su oni koji znaju da će ih biti strah i da će u početku malo biti izgubljeni, ali da će kretanjem sve sjesti na svoje mjesto i da će se kockice posložiti. Uspješni znaju da treba griješiti i da se iz pogrešaka uči. Nije ih strah nešto započeti i napraviti grešku, jer znaju da kroz to nauče bolji način da nešto naprave dobro. Kad pogriješe, razmisle kako je došlo do greške i onda pokušaju opet. Uspješni ljudi znaju da treba biti vrijedan, ići dalje, truditi se i raditi kad su svi digli ruke. Ne čekaju da se namjeste sve okolnosti pa da mogu napokon napraviti ono što žele. Ne čekaju prave ljude, ne čekaju povoljnu prognozu, proljeće ili jesen. Uspješni ljudi idu odmah prema onome št

Mnogi tvrde da treba raditi samo ono u čemu možemo biti najbolji i u čemu možemo dati najveći doprinos. Neki kažu da trebamo raditi ono što nam je hobi, jer tako nećemo nikada imati osjećaj da zapravo radimo i cijelo radno vrijeme ćemo doživljavati kao zabavu. Ako radimo ono što volimo, to znači da smo cijeli život na godišnjem odmoru. Je li to uistinu tako? Na primjer, ja zaista volim svoj posao i vjerujem da mi malo ljudi u tome može konkurirati. Međutim, je li moguće uvijek biti strastven u poslu i je li moguće uvijek „stiskati gas do daske“? Naravno, uživanje i strast u poslu nas tjeraju da radimo više, da više vremena posvećujemo radnim aktivnostima i ostvarujemo iznadprosječne rezultate. Ipak, smatram da je važno povremeno stati, pogledati iza sebe, analizirati postignuto, zahvaliti na svim uspjesima, prilikama za učenje i izazovima i onda provesti jedno vrijeme u miru. Samo u miru i s odmakom je moguće objektivno sagledati poslovnu situaciju u kojoj smo se našli i jedino tako m