I besplatno nešto košta!

Danas sam se sjetila jedne klijentice od prije par godina koja me je zamolila da me fotografira i snimimo neki promotivni video u kojem će se vidjeti njena ponuda korak-po-korak.
To je trebala biti win-win situacija. Ja bih dobila fotografije, a ona bi dobila priliku da prezentira svoju novu ponudu nekim novim klijentima. Činilo se sve u redu. Dogovor je bio jasan, a suradnja dogovorena na njenu molbu.
I došao je taj dan kada smo to odradili, snimao se svaki korak, doslovce od šminkanja, namještanja, kretanja po studiju i slično.
Fotografije su odrađene u zatvorenom prostoru, kao i vani, u blizini jedne poslovne zgrade. Čekali smo svoj neki termin i to je trajalo poprilično. Izgubila sam cijeli dan, ali sam mislila da je u redu da sudjelujem i pomognem u nečemu novom, toliko bitnom za klijenticu.
Nažalost, video je bio dosta neugodan za mene, pokazao je svaku fazu tog procesa na ne baš lijep način, s nekom ružnom špangom u kosi, neobičnim i zrazima lica, snimano dok sam opušteno sjetila na stolcu i gdje mi se zaista nije dalo slušati sve te razgovore i nepotrebno odugovlačenje, ali eto, pristala sam na to pa sam strpljivo sve izdržala.
Na kraju, zamolila sam da izbace nekih 15-ak sekundi iz višeminutnog videa, no nisu htjeli. Objasnila sam im da nije ni za njih dobro prikazivati klijente u takvim "stanjima", jer to nitko ne želi, da svi vide neku privatnost i sve faze. Klijenti žele finalni rezultat, nešto lijepo, nešto što mogu uključiti u svoje promotivne materijale, a ne neprimjerene dijelove. Valjda im nije baš bilo jasno. Prestali su se javljati. Fotografije nisam nikad dobila, a video je osvanuo na Youtube-u bez moje autorizacije. Prijavila sam ga, jer narušava moju privatnost i zaista je neprofesionalno odrađen, jer klijent treba pristati na ono što je objavljeno. To zna svaki profesionalac, ako je profesionalac.
Dakle, prva greška je u pomaganju i spašavanju osoba koje ni same ne znaju što bi od sebe. To je moj propust koji sam u prošlosti nekoliko puta napravila. Za to narod ima onu izreku: "Pomozi sirotu, na svoju sramotu..." To sam prestala raditi.
Druga pogreška je bila u tome što neki ljudi zaista ne znaju što znači profesionalnost u njihovom poslu. Glume da nešto hoće, pokušavaju biti simpatični, čak pripovijedaju i o svojim teškim dijagnozama kako bi izazvali samilost ljudi oko sebe i onda pogriješiš, a opet vezano za prvu pogrešku.
Pazite i kad radite s nekim nešto besplatno. I to košta. Sreća, ovaj put je grešku bilo lako ispraviti, a suradnju završiti za sva vremena.
Pazite na spašavanje ljudi. Dogodi se da potrošite vrijeme, ponekad i živce, a oni se naljute kao da ste vi njima nešto napravili. Ipak, svaka škola je dobra škola kada iz nje izvučete dobar zaključak. Ja jesam.

5 savjeta za kraj: 
  1. Provjerite unaprijed što osoba želi postići i svaki korak suradnje precizirajte pisanim putem
  2. Definirajte izlaznu strategiju, odnosno dogovorite što će se dogoditi i na koji način ako jedna od strana poželi napustiti projekt iz bilo kojeg razloga
  3. Dogovorite razvojnu strategiju, odnosno način na koji će se ulagati u posao, a na koji trošiti
  4. Mnogi ljudi se ne ponašaju jednako na početku suradnje i kada vide neke rezultate
  5. Provjerite ima li osoba puno problema. Ako ima, vjerujte da će i vaša suradnja uskoro postati još jedan na listi...

dr. sc. Elvira Mlivić Budeš
savjetnica za razvoj
elvira@filaks.hr

Primjedbe