Postovi

Fantastičan spoj velikog iskustva i intuicije: Daniela Dapas

Slika
Razgovarala sam Danielom Dapas, profesoricom i direktoricom Smart grupe, čija tvrtka posluje 13 godina, tijekom kojih je osvojila 21 nagradu, a krasi ih i 211 sati humanitarnog rada. Kroz ovaj intervju Daniela nam je otkrila što joj je najvažnije u poslu i koje su njene ambicije vezano za razvoj poslovanja, a sukladno konceptu Vedrokuta (3R za uspjeh: resursi - razvoj - rezultati). 
Što smatrate svojim najvažnijim resursom u poslu? Koja je vaša konkurentska prednost?
Daniela: U poslovanju se najviše oslanjam na iskustvo i intuiciju, bez njih sva znanja i vještine su gotovo sporedne. U vrijeme kada se sve brzo mijenja i treba pratiti trendove, važno je osjetiti pravi trenutak za djelovanje, promjenu ili smjer u poslovanju. Naša tvrtka je posebna po tome što obuhvaća široku lepezu edukacija za sve uzraste, a opet smo orijentirani na strane jezike, što nam je primarna djelatnost. Nastojimo pratiti sve moderne i svjetske trendove u učenju, ponuditi klijentu dodanu vrijednost i uvijek više…

Uspjeh za uspjehom: Anica Čarapić

Slika
Razgovarala sam s fotografkinjom Anicom Čarapić, poslovnom ženom koju uvijek ističem kao primjer proaktivnosti i kreativnosti, dosljednosti i uspjeha. Ako ste ikada bili na mojoj radionici, vjerojatno ste čuli nešto o Anici. Kroz ovaj intervju Anica će nam približiti svoja razmišljanja i otkriti tajnu njenih rezultata. Odgovorila mi je što je pokreće, kakve rezultate želi i kakvi su joj planovi, a sukladno konceptu Vedrokuta (3R za uspjeh: resursi - razvoj - rezultati).

Što smatraš svojim najvažnijim resursom u poslu? Zašto i kako su tvoje fotografije tako fantastične i plijene pažnju? 
Anica: Smatram da ih ima nekoliko. Prije svega iskustvo u komunikaciji s ljudima, talent tj. dobro oko za hvatanje kadrova, snalažljivost, prilagodljivost klijentima, kreativna strana moje osobnosti i snažan karakter. Nešto što me izdvaja od mnogih drugih fotografa je to što mnoge rekvizite koje koristim u fotografiranju izrađujem sama ili nabavljam od ljudi za koje znam da su isto tako kreativni kao i …

I besplatno nešto košta!

Danas sam se sjetila jedne klijentice od prije par godina koja me je zamolila da me fotografira i snimimo neki promotivni video u kojem će se vidjeti njena ponuda korak-po-korak.
To je trebala biti win-win situacija. Ja bih dobila fotografije, a ona bi dobila priliku da prezentira svoju novu ponudu nekim novim klijentima. Činilo se sve u redu. Dogovor je bio jasan, a suradnja dogovorena na njenu molbu.
I došao je taj dan kada smo to odradili, snimao se svaki korak, doslovce od šminkanja, namještanja, kretanja po studiju i slično.
Fotografije su odrađene u zatvorenom prostoru, kao i vani, u blizini jedne poslovne zgrade. Čekali smo svoj neki termin i to je trajalo poprilično. Izgubila sam cijeli dan, ali sam mislila da je u redu da sudjelujem i pomognem u nečemu novom, toliko bitnom za klijenticu.
Nažalost, video je bio dosta neugodan za mene, pokazao je svaku fazu tog procesa na ne baš lijep način, s nekom ružnom špangom u kosi, neobičnim i zrazima lica, snimano dok sam opušteno sjet…

Ne znam španjolski, ali slušam...

Gledala sam dobru seriju, ali mi se spavalo i malo sam držala oči otvorene, a malo zatvorene. Na kraju sam sama sebe počela "tješiti" da ću malo slušati, samo da se odmorim. Smiješno je bilo što je bila riječ o španjolskoj seriji, a ja ne razumijem španjolski... :) Naravno, zaspala sam na kraju, ali mi je ostala u sjećanju ta rečenica, odnosno obećanje samoj sebi, a potpuno besmisleno.
Nešto poput ovog obećanja (koje je potpuno nevažno i pomalo smiješno), a u kojem se možda još neki prepoznati, događa se ljudima svaki dan.
Obećaju sebi da će krenuti nešto raditi, ali samo da malo odmore prije pa zaborave...
Kažu sebi da će raditi na svojim snovima, ali čekaju da prođu neke druge aktivnosti pa odustanu...
Obećaju sebi da će početi misliti na sebe, ali onda iskrsne neki događaj koji ih potpuno udalji od svjesnog upravljanja životom...

Obećaju si da će malo poslušati španjolski, slažu sami sebi i utonu u san... Eto. Tako neki žive i rade. A pješčani sat curi.

elvira@filaks.hr

Kako ljudi zbog kratkoročne ugode izgube iz vida dugoročne koristi...

Sjećam se jedne kolegice, žene u ozbiljnim godinama... Rekla mi je da joj je umro suprug i da joj je teško izlaziti na kraj s troškovima života i da joj je potrebno više angažmana. Ja, radeći raspored, za novi program edukacije, sjetim se te činjenice i uključim je maksimalno koliko je bilo moguće, na nekoj razini honorara od 3.000 do 4.000 kuna mjesečno. Kako sam čekala još neke stvari da se poslože, da vidim brojčano stanje grupe, nisam joj slala obavijest i upit za terminima.
Nakon par dana, zove mene ta kolegica i javlja mi da neće moći surađivati sa mnom, ne znajući za ovu moju namjeru, jer joj je jedna druga kolegica koja očito ima neki problem s mojim postojanjem rekla da ne želi surađivati s njom ako ova surađuje sa mnom. Iznos honorara koji joj je nudila na toj konferenciji koja se održava 1 godišnje je bio 500 kuna jednokratno. Kolegica mi je objasnila da mene voli i da sam joj ja privatno jako draga, ali se plaši da joj se ova ne bi kako osvetila ako radi sa mnom. Rekla sa…