Odlomak iz nove knjige
Ovo ljeto prolazi u pisanju knjige i odmaranju, samo su to često kod mene sinonimi, jer me pisanje odmara. Knjigu završavam, a do tada, evo nekoliko redova da vidite o čemu se radi:
"Spomenula sam kako me sudionik radionice podsjetio da sam vjerojatno mogla priuštiti si „luksuz“ samostalnog posla zbog riješene obiteljske situacije, što nije bilo točno. Njemu je to iz muške pozicije zvučalo nekako uobičajeno jer se sam borio s odgovornošću „onoga koji hrani obitelj“ i koji „ne smije biti neodgovoran“. Da, mnogi će ulazak u poduzetništvo smatrati neodgovornim u vremenu u kojem živimo, kada u državama na ovim našim prostorima ne postoji poduzetnička klima, kad su davanja opterećujuća, a prilike smanjene. Ipak, razmislite, poznajete li nekoga tko je uspio bez veza, bez političkih pozicija, rodbinskih ustupaka ili obiteljskih pogodovanja? Sad će oni pesimističniji reći da i ne poznaju, jer svi smo svjesni da naši prostori obiluju ovakvim pojavama. Međutim, ako postoji jedna osoba koja je uspjela svojim radom i trudom i jer je uspjela biti drugačija od drugih, onda postoji šansa da to učine i drugi. Osim što smo „ubijeni u pojam“ ratom, kojekakvim malverzacijama i brojnim tržišnim nepravdama, mislim da nam je dotučena i motivacija, proaktivnost, osjećaj da se trebamo i moramo trgnuti. Bez obzira koliko je teško, ljudi moraju biti svjesni da nam trebaju probuđeni, a ne oni koji kimaju glavom. Trebaju nam glasni, trebaju nam vrckavi, ali pošteni, trebaju nam oni koji znaju da se može i spremni su zasukati rukave kad treba. Trebaju nam oni koji su spremni vrijedno raditi, koliko treba, uporno, sa željom da stvore bolji svijet za sebe, svoju obitelj i prijatelje. Trebaju nam ljudi koji nisu odustali od svojih ciljeva. Trebaju nam ljudi koji neće sagnuti glavu, već će je ponosno dignuti znajući da su dovoljno dobri za uspjeh. To nam nedostaje. Ništa vi ne morate. Samo trebate poželjeti i potruditi se s povjerenjem u Život. Tako se ide naprijed. Tako se staje na kraj tuđim zahtjevima i očekivanjima. Tako se uzmiče glupostima i nametnutim obrascima. Tako odustajete od mrvica i postajete svjesni da u vama čuči život i radost, snaga i hrabrost, mir i strast koji mogu pokrenuti lavinu događaja zbog kojih ćete poželjeti vrisnuti i reći ljudima da je moguće. Tako se ja osjećam. Zato vam ovo i pišem."
elvira@filaks.hr
"Spomenula sam kako me sudionik radionice podsjetio da sam vjerojatno mogla priuštiti si „luksuz“ samostalnog posla zbog riješene obiteljske situacije, što nije bilo točno. Njemu je to iz muške pozicije zvučalo nekako uobičajeno jer se sam borio s odgovornošću „onoga koji hrani obitelj“ i koji „ne smije biti neodgovoran“. Da, mnogi će ulazak u poduzetništvo smatrati neodgovornim u vremenu u kojem živimo, kada u državama na ovim našim prostorima ne postoji poduzetnička klima, kad su davanja opterećujuća, a prilike smanjene. Ipak, razmislite, poznajete li nekoga tko je uspio bez veza, bez političkih pozicija, rodbinskih ustupaka ili obiteljskih pogodovanja? Sad će oni pesimističniji reći da i ne poznaju, jer svi smo svjesni da naši prostori obiluju ovakvim pojavama. Međutim, ako postoji jedna osoba koja je uspjela svojim radom i trudom i jer je uspjela biti drugačija od drugih, onda postoji šansa da to učine i drugi. Osim što smo „ubijeni u pojam“ ratom, kojekakvim malverzacijama i brojnim tržišnim nepravdama, mislim da nam je dotučena i motivacija, proaktivnost, osjećaj da se trebamo i moramo trgnuti. Bez obzira koliko je teško, ljudi moraju biti svjesni da nam trebaju probuđeni, a ne oni koji kimaju glavom. Trebaju nam glasni, trebaju nam vrckavi, ali pošteni, trebaju nam oni koji znaju da se može i spremni su zasukati rukave kad treba. Trebaju nam oni koji su spremni vrijedno raditi, koliko treba, uporno, sa željom da stvore bolji svijet za sebe, svoju obitelj i prijatelje. Trebaju nam ljudi koji nisu odustali od svojih ciljeva. Trebaju nam ljudi koji neće sagnuti glavu, već će je ponosno dignuti znajući da su dovoljno dobri za uspjeh. To nam nedostaje. Ništa vi ne morate. Samo trebate poželjeti i potruditi se s povjerenjem u Život. Tako se ide naprijed. Tako se staje na kraj tuđim zahtjevima i očekivanjima. Tako se uzmiče glupostima i nametnutim obrascima. Tako odustajete od mrvica i postajete svjesni da u vama čuči život i radost, snaga i hrabrost, mir i strast koji mogu pokrenuti lavinu događaja zbog kojih ćete poželjeti vrisnuti i reći ljudima da je moguće. Tako se ja osjećam. Zato vam ovo i pišem."
elvira@filaks.hr
Primjedbe
Objavi komentar